POTPORA ZA ENERGETSKU UČINKOVITOST

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Električna žarulja

ELEKTRIČNA ŽARULJA je jednostavam uređaj za pretvaranje električne energije u svjetlost. Svjetlost nastaje protjecanjem električne struje kroz žarnu tj. volframovu nit koja se zagrijava do usijanja i zrači energiju u obliku svjetlosti. Ovakva žarulja koristi se već gotovo cijelo stoljeće, no zbog niske energetske učinkovitosti, kao glavnog nedostatka, polako se povlaći s tržišta i zamjenjuje za nova, energetski učinkovitija rasvjetna tijela.

Niska efikasnost žarulje sa žarnom niti posljedica je specifične raspodjele energije zračenja unutar spektra zračenja. Naime, žarne niti, na primjer od volframa, zrače velikim dijelom u infracrvenom spektru kada su zagrijane na temperaturu oko 3400 °C, gdje oko 90% energije zračenja odlazi na toplinu, a svega 10% je zračenje unutar vidljivog spektra svjetlosti.

Zbog izrazito niske energetske učinkovitosti SAD, Kanada i Australija su već objavile uvođenje potpune zabrane uporabe klasičnih žarulja u bližoj budućnosti. U Bruxellesu, u prosincu 2008., članice EU-a odobrile su prijedlog postupnog ukidanja klasičnih žarulja počevši od 2009. godine pa do 2012. godine.

Direktiva Europske komisije 98/11 propisuje podatke koje Deklaracija treba sadržavati:

  1. Razred energetske učinkovitosti svjetiljke
  2. Svjetlosni snop svjetiljke izražen u lumenima
  3. Ulazna snaga (voltaža) svjetiljke
  4. Prosječni nazivni vijek trajanja svjetiljke u satima, izmjeren u skladu s ispitnim postupcima usklađenih normi ako na ambalaži nema drugih podataka o vijeku trajanja svjetiljke ovo se može izostaviti.

http://ec.europa.eu/energy/lumen/index_en.htm

ŠTEDNA ŽARULJA (sijalica) ili kompaktna fluorescentna žarulja (engl.: compact fluorescent lamp (CFL)), vrsta je fluorescentne cijevi.

      

Štedne žarulje "troše" manje električne energije, imaju duži vijek trajanja, ali su zato dosta skuplje, opasne po zdravlje ljudi i okoliš. Preporučuje se odlagati potrošene štedne žarulje u zatvorene staklenke, kako bi se spriječilo zagađivanje okoliša. Spiralni tip štedne žarulje ima nešto niži stupanj iskorištenja od cjevastog tipa, zbog debelog sloja fosfora na donjoj strani.

Kao sve fluorescentne cijevi, tako i štedna žarulja sadrži živu, koja je vrlo otrovna, i zbog toga su velike komplikacije s odlaganjem uporabljenih žarulja, koje nisu dobre za okoliš i potencijalno su opasne za zdravlje u slučaju da se dugotrajno udišu pare žive, koje izađu iz razbijenih štednih žarulja, koje sadrže živu.

Štedne žarulje zrače drugačiji svjetlosni spektar od žarulja sa žarnom niti, tj. klasičnih žarulja. Svjetlost štedne žarulje "hladnija" je od svjetlosti klasičnih žarulja.

Prosječni vijek trajanja štedne žarulje je 8-15 puta dulji od klasičnih. Obično imaju naznačen vijek trajanja između 6000 i 15 000 sati, dok klasične imaju 750 ili 1000 sati, međutim, postoje i klasične žarulje s dugim vijekom trajanja. Vijek trajanja ovisi o više čimbenika, uključujući: napon, tvorničke pogrješke, izloženost kratkotrajnim prenaponima, izloženost mehaničkim trešnjama, mrežnoj frekvenciji, temperaturi okoline itd.

Vijek trajanja štedne žarulje značajno je kraći, ako se uključuju svjetliti samo nekoliko minuta. Npr., ako su razdoblja uključivanja i isključivanja dugi do 5 minuta, vijek trajanja štedne žarulje može biti kraći i do 85%, tako da im se poništava prednost nad klasičnim žaruljama.

Što su starije, štedne žarulje proizvode manje svjetlosti nego na početku, kad su nove. Pri kraju svog vijeka, može se očekivati da će štedne žarulje proizvoditi oko 70-80% početne količine svjetlosti.

Za danu razinu osvjetljenja, štedne žarulje troše između jedne trećine i jedne petine električne energije klasične žarulje jednake potrošnje. Na električno osvjetljenje otpada oko 9% kućne potrošnje električne energije (podatak za SAD 2001. godine). Uobičajena štedna žarulja uspije pretvoriti između 17 do 21% električne energije u zračenu - svjetlosnu energiju. Pošto se osjetljivost oka mijenja s valnom dužinom, proizvodnja ili učinak žarulje mjeri se u lumenima (lm). Lumenski učinak štedne žarulje obično je 60 do 72 lumena po watu (lm/W), dok je klasične žarulje 8 do 17 lm/W.

Ušteda energije

Neintegrirana štedna žarulja

Pošto fluorescentne štedne žarulje "troše" manje električne energije za istu količinu proizvedene svjetlosti, nego klasične žarulja s užarenom niti, štedne žarulje snižavaju neto potrošnju električne energije.

Međutim, dok štedne žarulje troše manje električne energije, na drugoj strani, više je električne energije potrebno za njihovu proizvodnju, nego za klasične žarulje. To je opet ublaženo s tim da štedne žarulje imaju duži vijek trajanja.

Kao i sve fluorescentne žarulje tako i štedne žarulje, imaju određenu količinu žive oko 4,0 mg po žarulji, što predstavlja problem za tlo, zrak i vodu. Neki proizvođači proizvode štedne žarulje s manjom količinom žive, od 1,0 mg do 1,5 mg po žarulji.

Odlaganje razbijenih i rabljenih štednih žarulja

Prema uputstvu Agencije za zaštitu životne sredine SAD-a, ako se razbije štedna žarulja (koja sadrži živu) u zatvorenom prostoru (stanu ili kući), potrebno je provjetriti prostoriju, sakupiti komade žarulje, ali nikako ne rukom, već kartonom (živa prodire kroz kožu).

Ukloniti ostale komadiće žarulje ljepljivom trakom te obrisati pod vlažnom krpom. Sve predmete koji su se koristili prilikom čišćenja baciti u dobro zatvorenoj ambalaži te baciti i sve komade odjeće ili posteljine, ako imaju komadiće žarulje. Vrećicu s otpadom potom predati na zbrinjavanje u reciklažno dvorište ili tvrtci ovlaštenoj za sakupljanje opasnog otpada. Ne smije ju se baciti u kantu za smeće (komunalni otpad). Dosadašnja istraživanja u SAD-u od strane "Maine DEP-a" te također Sveučilišta Brown 2008. godine, potvrđuju, da količina žive oslobođena iz razbijenih štednih žarulja uvelike premašuje sigurnosne standarde. Fizičar Georg Steinhauser s Instituta za atomsku fiziku pri

Tehničkom sveučilištu u Beču smatra "skandalom" i "velikom glupošću" postupak analize koji EU provodi da bi ustanovila udio žive u štednim žaruljama. Problem je, prema njemu, što se udio žive može ustanoviti tek nakon što je žarulja uništena, a njezinim uništenjem nestaju plinoviti sastojci. To ostaje nekomentirano u uredbi i radi se o pogrješci koja bi mogla dramatično falsificirati rezultate analize. Uporabljene štedne žarulje trebalo bi reciklirati na pravilan način kao opasni otpad. Nažalost, procjenjuje se, da je samo oko 3% štednih žarulja pravilno odloženo ili reciklirano.

U Europskoj Uniji štedne žarulje podliježu direktivi sheme za otpadnu električnu i elektroničku opremu (engl. Waste Electrical and Electronic Equipment Directive (WEEE)). U maloprodajnu cijenu uključen je i iznos za reciklažu, s tim, da su proizvođači i uvoznici dužni zbrajati i reciklirati rabljene štedne žarulje. U većini zemalja, posebne upute za rukovanje za štedne žarulje trenutačno nisu ispisane na pakiranjima štednih žarulja za kućnu uporabu.

Živa je u štednim žaruljama opasna, jer jedna žarulja može uzrokovati onečišćenje do 100 000 ng/m3 zraka - oko 300 puta više kronične granice od samo 300 ng/m3 zraka. Preporučivalo se zamatanje rabljenih štednih žarulja u dvostruke plastične vrećice prije odlaganja. Studija "Maine DEP-a" iz 2008. godine usporedila je metode odlaganja štednih žarulja i upozorila, da su plastične vrećice najgore rješenje, jer živina para nastavlja "curiti" iz vrećice daleko preko dozvoljene razine. Maine DEP sada preporučuje hermetički zatvorene staklenke, kao najbolje rješenje za odbačene štedne žarulje.

http://www.jutarnji.hr/stedne-zarulje-su-opasne-po-zdravlje--ispustaju-kancerogene-tvari-cim-ih-upalite/941606/

Prilikom montiranja izbjegavajte dodirivati rukama floroscentnu cijev već primite za grlo sijalice ili koristiti rukavice.

Halogena žarulja

je također žarulja sa žarnom niti, ali poboljšana, tako da je skoro dvostruko učinkovitija od obične žarulje sa žarnom niti, ne opada joj kvaliteta svjetlosti koju daje sa radnima satima te ima kompaktnije izvedbe. Umjesto vakuuma ili inertnog plina koji se nalaze u običnoj žarulji, u halogenoj se nalazi halogeni plin koji reagira s atomima plinovitog volframa (koji je ispario sa žarne niti). Kada taj spoj ponovno dođe na žarnu nit, visoka temperatura ga razbije i atom volframa ponovno postane dio žarne niti. Tako se produljuje radni vijek, koji kod halogene žarulje traje oko 2000 sati, ali i halogena žarulja ipak pregori.

Temperatura žarne niti doseže 3.000 K, a stakla i do 250ºC što svjetlost čini bjelijom. Zbog toga se mora koristiti balon od kvarcnog stakla, koje je specijalno dotirano tako da ujedno i zadržava štetno UV zračenje. Same žarulje su manjih dimeznija, a nesmije ih se dirati prstima jer mogu eksplodirati od masnoće s prstiju kad se uključe, ako ih ipak dodirnete, očistite ih alkoholom. Najčešće se koriste za automobilske farove, ali i u kućanstvima i uredima. Vrlo su osjetljive na promjene napona, povećanje napona od 5% može skratiti radni vijek žarulje za 40%. 

Led rasvjeta

Svjetleća dioda (en. LED - Light Emiting Diode, često se naziva i LE dioda) je posebna vrsta poluvodičke diode koja emitira svjetlost kada je propusno polarizirana, tj. kada kroz nju teče električna struja. Svjetlosne diode temelje se na poluvodičima koji pretvaraju električnu struju direktno u svjetlost. Samo nekoliko milimetara dugačak, LED je korisna alternativa za klasične izvore svjetla u mnogim područjima opće rasvjete gdje također otvaraju do sada nepoznate mogućnosti i perspektive. LED – dioda koja emitira svjetlo sastoji se od nekoliko slojeva poluvodičkog materijala.

Prednosti:

  • niska potrošnja energije visoka iskoristivost u boji
  • izuzetno dug vijek trajanja
  • izuzetno rijetki prijevremeni kvarovi
  • male dimenzije
  • pouzdan pogon na niskim temperaturama
  • široka paleta boja
  • visoka otpornost na udarce i vibracije usmjerena karakteristika isijavanja
  • bez IR/UV zračenja
  • mala snaga nisko termičko opterećenje usmjerena distribucija svjetla

Nedostaci:

  • LED žarulje nemaju toksične spojeve, ali sadrže plastiku i elektronički upravljački sklop koji spadaju u skupinu posebnog elektroničkog otpada koji nije bio-razgradiv i predstavlja ekološku opasnost.

LED izvori također pružaju mogućnost veoma preciznog usmjerenja svjetlosti (veoma uski snop svjetlosti) na taj način reducirajući nepotrebne gubitke svjetlosti. To predstavlja manje svjetlosno zagađenje, ali ujedno i mogućnost puno efikasnijeg i preciznijeg razmještanja samih svjetiljki.

LED (Light Emitting Diode) tehnologija je u veoma jakom rastu i svi je vide kao ‘rasvjetu budućnosti’. Trenutno se LED tehnologija koristi u sustavima prometne signalizacije, automobilskoj industriji, za pozadinsku rasvjetu televizora i monitora, telefona s kamerom kao i u brojnim aplikacijama za akcentnu i dekorativnu rasvjetu, kako unutarnju tako i vanjsku. Međutim, da li LED donosi poboljšanje u smislu održivosti? Najprije usporedimo LED izvore s izvorima s žarnom niti, dakle inkadescentnim i halogenim žaruljama, a koje najčešće susrećemo kod aplikacija u akcentnoj i dekorativnoj rasvjeti. LED izvori imaju duži životni vijek – traju do 50 puta duže od inkadescentnih žarulja (do 20 godina) pritom koriteći 2-10 W struje. Također, LED izvori nisu izloženi iznenadnom pregaranju. Oni, isto tako, ne prestaju funkcionirati, oni postupno tijekom životnog vijeka padaju u performansama, dakle, extremno visoko su pouzdani. 

On line prijevod

cs en fi fr de el hu it pl sl
učionica
Čitaonica je otvorena za građane svaki radni dan od 10:00 do 15:00 sati

We use cookies to improve our website and your experience when using it. Cookies used for the essential operation of this site have already been set. To find out more about the cookies we use and how to delete them, see our privacy policy.

  I accept cookies from this site.
EU Cookie Directive Module Information